Ljeti modne teme uvijek postaju aktualne. Zbog vrućina otkrivamo veći dio tijela, suočavamo se sa svime što smo skrivali tijekom zimskih mjeseci, pitamo se što nam pristaje, a dio te ljetne priče uvijek je obuća. Doduše, ljeti često maštamo o bosonogim šetnjama dugim plažama, što bi za naša stopala doista i bilo najzdravije iako, naglasimo odmah, ne i najjednostavnije. Naime, bosonogo kretanje pred naša stopala stavlja velike zahtjeve, izvlači iz njih prirodni maksimum. Svi mišići i koštano-ligamentarni stabilizatori stopala i cijele noge pritom su na vrhuncu. Tijekom cijele godine zatvarali smo naša stopala u skučene cipele. Neaktivnost mišića koji podržavaju svodove stopala s vremenom dovodi do atrofije tih mišića, pa mišićni i koštanozglobni sustav naših stopala dolaskom ljeta nije posve spreman preuzeti zahtjevnu zadaću povećanog gibanja i aktivnosti. Kod bosonogog je stajanja veće opterećenje na peti; točnije, dvije trećine težine našeg tijela prenosi se na petu, a trećina na prednji dio stopala. Kod potpetica visine tri centimetra podjednako opterećujemo prednji i stražnji dio stopala, a kod visokih potpetica maksimalno ćemo opteretiti prednji dio. Žene većinom dobro toleriraju obuću s potpeticom ne višom od tri do četiri centimetra. No, moda i vremenske prilike stavljaju pred ženska stopala druge zahtjeve. Nose se japanke, balerinke, štikle, natikače… Zbog ljepote i mode naša stopala nerijetko trpe, a moguće su i ozljede.
Otvorenija obuća koju nosimo ovih dana svakako nam daje više prostora i prozračnosti, no ako nam je stalo do zdravlja, a posebno ako već imamo problema sa stopalima, moramo voditi računa i o njezinoj udobnosti te funkcionalnosti. Popularne japanke prve su u nizu ljetne obuće koja apsolutno ne udovoljava tim zahtjevima, barem kad govorimo o funkcionalnosti. Japanke su mnogima udobne i lagane, no one stavljaju prednji dio stopala pod veće naprezanje. Pri hodu nam japanka doslovno visi na prednjem dijelu stopala, a stra- žnji se dio odmiče od pete. Zato su nam koraci kraći, više podižemo noge i stopala, a prsti su aktivniji. Činjenica da stražnji dio đona nije fiksiran dovodi do nepravilnog opterećenja . Ako se već mora birati „visoka peta“, najbolji izbor predstavljaju takozvane platforme - u pravilu su ženama vrlo udobne jer je povišenje pod cijelim stopalom pete, veća je nestabilnost, a time i mogućnost uganuća, pa i pada. No, ako se nismo spremni odreći japanki, tada treba odabrati one čiji su remeni na gornjem dijelu stopala bliži peti, a najbolji su izbor sandale s remenčićima koji fiksiraju stražnji dio obuće oko gležnja. Balerinke su također čest izbor, no njihova su mana sasvim ravni potplati. Stoga, također mogu predstavljati pravu muku osobama koje već imaju deformacije stopala. Kao i kod bosonogog stajanja, u balerinkama je najveće opterećenje na peti, a s druge strane, ipak nismo bosonogi, nego stisnuti obućom. U takvim cipelama stopalo se iskrivljuje prema unutra, kretanje nožnih prstiju ograničeno je kalupom, pa time nije ni prirodno. Sve u svemu, hodanje u balerinkama možda neće dovesti do iščašenja gležnja, no posve sigurno će utjecati na neprirodno kretanje tijela, što ima svoje posljedice. Ako pritom ne nosimo čarape (stopalice), a balerinke ne dišu, zbog znojenja stopala i trenja povećava se vjerojatnost na stanka žuljeva.
Općenito, zatvaranje stopala u obuću ravnog i tvrdog đona dovest će do postupne neaktivnosti malih mišića stopala, a time i do njihovog slabljenja (atrofije). Statika stopala na taj će se način poremetiti, a to će imati nepovoljan utjecaj na cjelokupno držanje tijela. Važno je naglasiti da ako često nosite obuću s visokom potpeticom, nagli prelazak u obuću ravnog đona može dovesti do bolova u potkoljenicama i stopalima. Visoke potpetice stavljaju stopalo u ispružen položaj, dovode do skraćivanja mišića stražnje strane potkoljenice i takva stopala se teško prilagođavaju po sve ravnim podlogama. No, popularne štikle, predstavljaju modni detalj kojeg se žene nerado odriču, ističući da u njima listovi izgledaju izduženije, ljepše, a hod je ženstveniji. Međutim, danas je već dobro poznato da se za visoke potpetice, ako se često nose, a posebno ako ih nose žene koje dulje hodaju ili stoje te imaju povećanu tjelesnu težinu, plaća i visoka cijena u zdravlju. Urušava se uzdužni dio stopala, prednji dio se lepezasto širi, a s obzirom na to da su prsti zadržani u uskoj cipeli, slabije su pomični, stisnuti te se s vremenom deformiraju. Upravo takva uska obuća koja stišće prednji dio stopala, može pogodovati razvoju deformacije palca, po znate kao haluks valgus. No, nisu isključene ni ostale posljedice poput metatarzalgija (bolova ispod prednjeg poprečnog svoda stopala), natisaka i žuljeva, istegnuća tetiva ili hrskavičnih oštećenja zglobova, a tom popisu treba dodati i mogućnost ozljeda, posebice uganuća gležnja.
Ako se već mora birati „visoka obuća“, najbolji izbor predstavljaju takozvane platforme. U pravilu su ženama vrlo udobne jer je povišenje pod cijelim stopalom čime se rasterećuju pojedini preopterećeni dijelovi stopala, stabilnije je fiksirano cijelo stopalo, a mogu imati i ortopedski uložak. Pritom treba obratiti pozornost da platforma đona ne bude previsoka, odnosno da ne bude prevelika razlika u visini između prednjeg i stražnjeg dijela stopala. U protivnom, ponovo postoji preveliko opterećenje prednjeg dijela stopala, a također postoji opasnost klizanja stopala prema naprijed, destabilizacije pete te ozljeda poput pada ili uganuća. Idealna obuća zapravo bi trebala biti gipka, dopuštati nam pokretljivost malih mišića sto - pala. Takva je obuća izrađena od prozračnih materijala i potplata koji sprečavaju klizanje na podlozi. Pritom se kao najbolja visina potpetice preporučuje visina od 2,5 cm. Stabilnost obuće različita je za osobe različite dobi i zdravstvenog stanja, a o tome mogu ovisiti i drugi zahtjevi. Tako će, primjerice, za dijabetičare i ostale pacijente koji pate ili su skloni kožnim promjenama na stopalima, najbolja biti kožna i prozračna obuća sa širokim prostorom za prste. U tim okvirima trebali bismo birati obuću koja nam pristaje dizajnom i bojom te na taj način izraziti našu osobnost.
Autor članka dr. sc. Hrvoje Klobučar, ortoped
„Akromion“, specijalna bolnica za ortopediju
→